| Zloporaba prava starijih osoba i mogućnosti samozaštite |
 |
 |
|
Piše: Perica Vučemilović, predsjednica Centra HALO za POMOĆ Dobro je što Hrvatska ima pravobranitelja za djecu, invalide, studente, ravnopravnost spolova...ali nije jasno zašto nema i pravobranitelja za starije i nemoćne osobe. Baš takvog pravobranitelja odavno imaju sve EU zemlje unatoč tome što njihovi „starci" (seniori) sigurno nemaju ni približno toliko problema koliko hrvatski. A u Hrvatskoj je gotovo milijun osoba starijih od 65 godina!? Nažalost, za mnoge od njih treća dob nije „zlatna" jer se, osim s malim mirovinama i zdravstvenim teškoćama, bore i s drugim problemima koji u toj dobi značajno umanjuju kvalitet življenja. Stoga je glavna tema prvog broja zlostavljanje, zakidanje i zloporaba prava starijih i nemoćnih na području socijalno-zdravstvenih i imovinsko-pravnih odnosa. Iako neki izvori navode da se u žrtve tih pojava može ubrojiti čak 6-8% pučanstva, same žrtve o tome nerado govore. Prvi razlog je činjenica što su počinitelji najčešće članovi obitelji, zatim neke nedodirljive državne institucije, ustanove za smještaj starih i nemoćnih, sami zdravstveni i socijalni radnici....pa čak i ljudi čiji je posao upravo pravna i socijalna zaštita građana. Drugi je razlog ovisnost žrtava o počiniteljima, te strah, sram i neinformiranost koji su jači i od samog uzroka. Treći razlog, zbog kojeg se šutnja čini zlatom je i nedovoljna zakonska zaštita starijih i nemoćnih, ali i neke dvojbene zakonske odredbe koje su zadnjih godina činile idealnu podlogu za nekažnjeni nasrtaj na imovinu, sigurnost i živote te ranjive populacije. S obzirom da državne institucije o veličini toga sociološkog i moralnog problema nemaju prava saznanja, on je svakim danom izraženiji, žrtve sve nemoćnije, a počinitelji drskiji. Najbolja prevencija tih pojava, a posebno zloporaba prava starijih, trebala bi početi s državne razine u vidu mjera zakonodavne i izvršne vlasti koje bi stvorile okvir za pravednu raspodjelu društvenog dohotka - kao temelj i za pravednu, ciljanu i nadziranu socijalnu politiku. Dok se čekaju te mjere države, dužnost je organizacija civilnog društva ukazivati na posljedice onih pojava koje državne institucije ne drže pod kontrolom - jer ih tretiraju kao imovinsko-pravne odnose građana. Mislimo na ugovore o uzdržavanju starijih i nemoćnih osoba koje, kao zakonom dopuštene, masovno koriste bezobzirni pojedinci i grupe za bezočne prijevare populacije koja zbog prijeke potrebe, svjesno ili nesvjesno, takve ugovore pristaje sklapati. Prikazom pravnog oblika i suštine tih ugovora želimo povećati informiranost i osnažiti starije i nemoćne na samozaštitu i izbjegavanje situacija u kojima u pravilu postaju - gubitnici.
Riječ je o Zakonu o obveznim odnosima iz 2005.g. koji dopušta sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, po kojem uzdržavana osoba svoju imovinu odmah nakon potpisa i ovjere tog ugovora prenosi na svog tobožnjeg „uzdržavatelja". Zahvaljujući tome mnogi su zadnjih godina na brzinu stekli vrijedne kuće, stanove i predmete, a ugovorom preuzete obveze na različite načine zaobilazili. U svakom društvu ima ljudi mračnih nakana, ali naš je problem što „naše" nitko ne progoni, jer je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zakonit. Istovremeno, prevarena starčad pada na skrb socijalnih ustanova i smješta se u razne ubožnice. Sud i pravda ovdje su praktički teorija jer se stari i nemoćni u dugotrajne, skupe i neizvjesne sudske sporove ne mogu upuštati. Javni bilježnici koji ovjeravju ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, često i uz bolesničke postelje, mogli bi svjedočiti o pravim razmjerima manipulacija, jer susreću slučajeve gdje starija osoba uopće nije svjesna kakav ugovor, s kim i zašto potpisuje. Zato vjerujemo podatku da samo 1% uzdržavatelja izvrši svoju obvezu (izvor: Život s mirovinom, 34/08). Najmanje što bi trebalo poduzeti je izmjena zakona koji regulira sklapanje ugovora o uzdržavanju, te stavljanje tog postupka u nadležnost neke državne socijalne institucije koja bi provodila kako prethodnu sociološku, pravnu i psihološku provjeru obje ugovorne stranke, tako i nadzor provedbe.
Kako to rade razvijene zemlje? Ugovori o doživotnom uzdržavanju starijih u razvijenim zemljama sklapaju se i provode pod strogim nadzorom državnih socijalnih službi. Osobe koje pokažu zanimanje za uzdržavanje moraju ispuniti stroge, zakonom propisane uvjete nakon čega socijalna služba s njima sklapa ugovor na probni rok od tri mjeseca. Rok se postupno produžuje samo ako je uzdržavana osoba u svemu zadovoljna, što prati i ocjenjuje socijalni radnik. Naknada za uzdržavanje i prijenos imovine uzdržavane osobe regulirani su propisima o socijalnoj skrbi.
Ugovori o uzdržavanju starijih – spas ili zamka?
Kada starija osoba koja živi sama i nema djecu zaključi da više ne može brinuti sama o sebi, treba razmisliti kako barem sačuvati, ako ne i poboljšati kvalitetu svoga dotadašnjeg života. Pri tome treba znati da izbor daljnjeg puta ovisi o visini ukupne imovine kojom raspolaže, a koju želi koristiti za svoje uzdržavanje. Prije nego se odluči za taj korak i prihvati ponudu uzdržavatelja, svejedno od koga, starija osoba mora biti svjesna slijedećeg:
- svojih trenutnih i budućih predvidivih potreba koje mogu nastati do kraja njezinog života, imajući u vidu svoje zdravstveno stanje, dob i navike; - da uzdržavatelj uzima obvezu uzdržavanja od dana ovjere ugovora do trenutka njezine smrti, s ciljem stjecanja dijela ili ukupne njezine imovine; - da vrijednost svoje imovine treba utvrditi procjenom nekretnina, vrijednih predmeta, dionica; - da od barem dvaju odvjetnika treba dobiti pravno mišljenje kakav ugovor treba sklopiti i što u njega „staviti“ – da je budući uzdržavatelj ne bi izigrao; - da nasljednici uzdržavatelja, ako on umre prije uzdržavane osobe, mogu odbiti prihvat ugovorne obveze, zatražiti „prebijanje“ obostranih tražbina, o čemu, ako nema sporazuma, odlučuje sud; - svaki se ugovor može raskinuti sporazumno, ali ako uzdržavatelj to ne prihvatiti, onda se raskid ugovora i naknada pretrpljene štete mogu ostvariti samo sudskim putem (tužba, dokazi i svjedoci); - raskid ugovora predviđa i zakon za slučaj kada ugovorne strane žive zajedno, a odnosi im se toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv; - eventualni spor za naknadu štete oštećena strana pokreće sama i snosi trošak do okončanja
Ako starija osoba nije u stanju sama prosuditi o navedenim pojedinostima, potpis i ovjeru ugovora ne vrši bez odvjetnika ili zakonskog zastupnika.
Važeći Zakon o obveznim odnosima poznaje dva tipa ugovora o uzdržavanju: Ugovor o dosmrtnom i Ugovor o doživotnom uzdržavanju.
Oba tipa ugovora su zakonita i obvezuju „davatelja uzdržavanja“ da potrebitu stariju osobu (kao „primatelja uzdržavanja“) - uzdržava do njezine smrti. Oba se sklapaju u pisanom obliku i dopuštaju ugovaranje odredbe o zabilježbi tereta na nekretnini.
Međutim, bitna razlika između ta dva tipa ugovora odnosi se na odredbe koje reguliraju vrijeme kada se vrši prijenos imovine s imena uzdržavane osobe na ime uzdržavatelja. Te važne razlike starija osoba mora biti svjesna kako ne bi kasnije bila izigrana.
Povjerenje je podloga svake prijevare!
Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklapa se onda kad starija osoba svjesno odluči prenijeti svoju imovinu na svog uzdržavatelja - još za svoga života. U tom slučaju u ugovor se ugrađuje izjava starije osobe kojom dozvoljava uzdržavatelju da odmah po potpisu i ovjeri ugovora - izvrši prijenos ugovorom utvrđene imovine na svoje ime – dakle, prije njezine smrti. I takav ugovor je zakonit, ali starija osoba nema nikakva jamstva da je njezin „uzdržavatelj“, nakon što se domogne imovine, neće izigrati i prestati se o njoj brinuti ili se na drugi način riješiti svih obveza prema njoj (npr: smjestiti je u neki dom i njezinom mirovinom plaćati smještaj), a može biti i iz opravdanih razloga spriječen (smrt, bolest). Stoga se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju starijoj osobi ne preporučuje, jer je zapravo nemoralan i nesiguran pravni posao, čak i kada je uzdržavatelj iz obitelji.
Ako se starija osoba ipak odluči za takav ugovor, onda u njega treba obvezno unijeti odredbu čl. 587 navedenog zakona kako bi u zemljišnim knjigama zasnovala u svoju korist teret uzdržavanja na nekretnini koju uzdržavatelj prenese na svoje ime. Tako se barem donekle osigura da uzdržavatelj nekretninu neće preprodati - bez obveze uzdržavanja. Ovakav ugovor treba ovjeriti javni bilježnik – takozvanom solemnizacijom!
Ugovor o doživotnom uzdržavanju
Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklapa se onda kad starija osoba želi ostati vlasnik svoje imovine – do trenutka svoje smrti! Takav ugovor pruža starijoj osobi veću sigurnost jer vlasništvo njezine imovine na davatelja uzdržavanja prelazi u trenutku njezine smrti. Ugovor se sastavlja u pisanom obliku, a ovjerava ga nadležni sudac ili javni bilježnik – tzv. solemnizacijom ili u obliku javnobilježničkog akta. Ugovor se upisuje u zemljišne knjige zbog zabilježbe tereta na nekretnini uzdržavane osobe. Ugovor o uzdržavanju zovu i „ugovorom na sreću“ – jer ugovorne strane ne znaju koliko dugo će trajati uzdržavanje. Iako je starija osoba i kod ovoga ugovora slabija strana, on je za nju ipak veća zaštita od ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer formalno „drži“ u obvezi uzdržavatelja – sve do njezine smrti. Oprez starije osobe potreban je i zbog toga što je
teško odrediti koliku imovinu bi trebala ustupiti svom uzdržavatelju. Ni uzdržavatelj ne zna (osim ako nije saznao za skoru smrt starije osobe) koliko dugo će ona živjeti i hoće li troškovi uzdržavanja premašiti vrijednost ugovorene imovine koju ima steći nakon njezine smrti. Starija osoba mora biti oprezna kako uzdržavatelj ne bi u ugovor unio neke odredbe koje bi mu omogućile manipulacije na štetu starije osobe. Ako uzdržavatelj umre prije uzdržavane osobe, a njegovi nasljednici ne prihvate ugovorne obveze ili njih ne prihvati uzdržavana osoba, te među strankama ne bude sporazuma, međusobne obveze utvrđuje sud.
Zakon predviđa raskid ugovora o uzdržavanju i to sporazumno ili sudskim putem. Nepošteni uzdržavatelji najčešće ne pristaju na sporazum nego starije osobe upućuju na sud, što je krajnje nehuman čin, jer znaju da se one zbog godina, zdravlja i troškova nisu u stanju upuštati u dugoročne sudske sporove i dokazivati zloporabu potpisanog ugovora. Ogledni primjer UGOVORA O UZDRŽAVANJU Ante Antić, Split, Duga ulica 2, JMBG xxxxxxxxxxx (dalje primatelj uzdržavanja) i Marija Marić, Split, Dolac 3, JMBG xxxxxxxxxxx (dalje davateljica uzdržavanja), sklapaju u Splitu, dana ____________ 2008. godine slijedeći
UGOVOR O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU Članak 1. Ugovorne stranke suglasno utvrđuju slijedeće činjenice: 1. Primatelj uzdržavanja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu upisan kao vlasnik za cijelo stana broj 57 položenog na trećem katu stambene zgrade, anagrafske oznake ______, sagrađene na nekretnini oznake čest. zem. ______, upisanoj u Zk. Ul. _____, K.O. Split. Navedeni stan u naravi se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, izbe i balkona, ukupne površine od 67,75 m2 – čija procijenjena tržišna vrijednost na dan sklapanja ovog ugovora iznosi kunske protuvrijednosti ___________ (slovima_____________), računato po srednjem tečaju HNB za EUR. 2. Primatelj uzdržavanja stekao je predmetni stan temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 18. travnja 1995. godine. 3. S obzirom na starosnu dob primatelja uzdržavanja, te okolnost da je s davateljicom uzdržavanja od ranije u prijateljskim odnosima, stranke su suglasne sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim primatelj uzdržavanja osigurava sebi sigurnu i stalnu pomoć u starosti, a davateljici uzdržavanja zauzvrat ostavilja u vlasništvo stan iz čl.1.,toč.1. ovog ugovora. Članak 2. Sukladno utvrđenjima iz članka 1., stranke suglasno ugovaraju slijedeće: 1. Davateljica uzdržavanja obvezuje se primatelja doživotno uzdržavati, brinuti se o njemu i pružati mu svu pomoć, a posebno: - preurediti mu stan opisan u čl.1., toč.1. ovog ugovora, opremiti ga novim namještajem i ugraditi klima uređaj; - osigurati mu redovnu prehranu, od najmanje tri obroka dnevno, prema dijeti koju mu odredi liječnik; - redovito ga njegovati, održavati red i higijenu u kući, te prati i peglati njegovo rublje; - u bolesti mu osigurati potrebitu njegu i lijekove, prevoziti ga do liječnika, te snositi eventualne bolničke troškove; - osigurati mu posjet rodbine i prijatelja, sukladno njegovoj želji; - brinuti o njegovoj drugoj imovini, te ga - nakon njegove smrti sahraniti o svom trošku, prema mjesnim običajima i njegovoj želji 2. Primatelj uzdržavanja za uzvrat pružanja doživotne brige i uzdržavanja temeljem ovog ugovora, časom svoje smrti, ustupa davateljici uzdržavanja u vlasništvo stan opisan u članku 1., točka 1. ovog Ugovora – za cijelo. Članak 3. Primatelj uzdržavanja ovlašćuje davateljicu uzdržavanja da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu ishodi zabilježbu postojanja ovog Ugovora na predmetnom stanu u smislu članka 581. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005). Istodobno primatelj uzdržavanja ovlašćuje davateljicu uzdržavanja da nakon njegove smrti zatraži i ishodi upis uknjižbe prava vlasništva stana opisanog u članku 1. točka 1. ovog Ugovora, za cijelo, a uz predočenje Izvatka iz matične knjige umrlih. Članak 4. Ugovorne stranke su suglasne da će sve troškove vezane za zaključenje ovog ugovora, snositi davateljica uzdržavanja. Članak 5. Stranke će eventualne nesporazume rješavati sporazumno, a u slučaju bitno poremećenih odnosa sudskim putem. Članak 6. Ovaj ugovor sastavljen je u šest jednakih primjeraka. Ugovorne stranke su ovaj ugovor pročitale, utvrdile da odražava njihovu pravu volju, te ga u znak prihvaćanja i suglasnosti, potpisuju. Primatelj uzdržavanja Davateljica uzdržavanja Napomena: - Stranke mogu navesti još i razloge za raskid ugovora, kao i dosta drugih odredbi za svoju zaštitu - Primjer ugovora o uzdržavanju je samo mogući predložak i ne može se koristiti kao gotov prijedlog stranaka
|
U okviru projekta „3-Z", te uz osnovni program danonoćne pomoći putem telefona za starije i nemoćne, Centar Halo za Pomoć uveo je i besplatnu telefonsku liniju (0800-623 624) na koju građani mogu i anonimno prijaviti fizičko i psihičko nasilje, te druge zloporabe. Centar Halo za Pomoć, nekad i izvan svoje djelatnosti, pruža savjet i informaciju, pismeno izvijesti Centar socijalne skrbi, policiju, piše požurnice... U nekim slučajevima - to bude dovoljno!