HALO za POMOĆ>

"Kada čovjek doživi osamdesetu postane svjestan svojih visokih godina, no nakon prelaska te magične životne granice doživi vrhunac starosti, pomlađuje se i vraća u prošlost"- tim je riječima reportersku ekipu Treće staze u svome splitskom stanu dočekala Cici Justina Tommaseo Sursock, osamdesetpetogodišnja slikarica čiji je život iscrtan iznimno bogatim uspomenama. Iako u poznim godinama, Cici zrači nevjerojatnim optimizmom koji plijeni.

Tvrdi kako joj je Bog podario sretan i zanimljiv život koji nikada ne bi mijenjala. Našu ćakulu otvorila je porukom svojoj "generaciji" o starosti kao lijepom i bogatom iskustvu. "Starost je lijepo životno razdoblje, treba ga znati cijeniti". Slikanjem se počela baviti u mladosti, a specijalizirala se u izradi modernih ikona i portreta, radeći ujedno i velike aktove. Četiri desetljeća duga slikarska karijera umjetnice Cici obilježena je s 32 samostalne izložbe u

"Spasonosno dugme"
Centra HALO za POMOĆ
"Već sam više od dvije godine korisnica usluga splitskoga Centra HALO za POMOĆ. Oko vrata nosim njihov uređaj koji mi pruža osjećaj sig- urnosti. U slučaju pada ili u trenucima kada se ne osjećam dobro, samo pritisnem dugme. Iz Cen- tra me pitaju kakav problem imam, nakon čega odmah stiže pomoć. Kada padnem, članovi Cen- tra nazovu moju susjedu koja živi kat iznad mene i ima ključ moga stana. Ona me podigne i polegne u krevet", pojašnjava Cici savjetujući svim starijim osobama, posebice samcima, da koriste uslugu Centra HALO za POMOĆ, jer pruža veliki osjećaj sigurnosti i iznimno je koristan.

Hrvatskoj i svijetu. Gotovo cijeli život provela je izvan domovine, no uvijek se nadala da će se jednoga dana vratiti u Split gdje je rođena 1923. godine. Njezina majka Marica kći je poznatog filmaša Josipa Karamana, a otac joj je bio diplomat Milovan Tommaseo. Zbog očevog posla Cici je još u djetinjstvu navikla na putovanja i uzbudljive trenutke. Bračni život dijelila je s Egipćaninom libanonskog podrijetla Habibom. Nakon 25 godina života u Kairu, uslijedila su još dva i pol desetljeća u Bejrutu. Osim supruga, pokretačka snaga uvijek su, joj bili sinovi Samir i Nihad, uspješni poslovni ljudi koji danas imaju 60 i 57 godina. Cici se u Split vratila početkom Domovinskog rata kako bi se brinula o svojoj teti Vjeri Sokolić koja je živjela 103 godine. "Bila je dvadeset godina starija od mene pa sam stalno imala osjećaj da sam mlada. No kad je umrla, odjednom sam shvatila da sam i ja stara. Osjetila sam da trebam odmor", ističe Cici koja je 2005., unatoč poznim godinama, u Splitu priredila izložbu raspela, te otišla na daleki put u Kairo i Bejrut u posjet sinovima. Sada je gotovo stalno u svome stanu, no to joj ne smeta. Kaže kako je samoća luksuz, jer pruža slobodu. " Ako trebam društvo, nazovem prijatelje, obitelj. Volim slikati, gledati TV, čitam. Pišem i

Kompjutor nije bauk
Gospođa Cici u mnogim stvarima ruši predrasudo starosti, a najbolji primjer je njezino odlično snalaženje za osobnim računalom! Prije nekoliko godina sin Samir darovao joj je kompjutor i naučio je kako ga koristiti. "Lako sam svladala sve što je trebalo, jer sam imala veliki poticaj. Računalo mi omogućava svakodnevni kontakt s djecom. Jedva čekam večernje sate kada sjednem za računalo, otvorim e-mail i čitam vijesti od mojih najmilijih. Ne mogu zamisliti da moram pisati pis-ma i danima čekati na odgovor", ističe gospođa Cici koja govori šest jezika

memoare, a ta moja pisana sjećanja podijeljena su po gradovima. Zovem ih "gradovi moga života", ističe slikarica Cici. Ljetos je u svome stanu ugostila svu unučad i praunučad. "Bilo nas je desetoro u kući. Bilo je veselo, prisjeća se, a sada živim od uspomena gledajući fotografije. Ugodan samački život otvorila je svojim prijateljima i već se odavno s njima druži svakog utorka i petka. To je nazvala "otvore nom kućom". "Nažalost, u mojim godinama morate se suočiti s gubitkom prijatelja, mnogo ih je umrlo. Nekada smo bili grupa od dvadesetak prijatelja, a sada nas je ostalo tek nekoliko. Ni sama nikada nisam mislila da ću doživjeti 85.godinu. Živim dan za dan, a sutra...kako mi Bog namijeni", optimistična je Cici. Sa smiješkom nam kaže kako u njezinim godinama nema riječi o izvrsnom zdravlju. No, za daleki korak u deveto desetljeće života i vitalnost, tvrdi, vjerojatno može zahvaliti sretnom životu u kojem je radila i radi ono što joj je drago. "Mnogo toga bi mi trebalo biti zabranjeno, poput pušenja cigareta, što mi je liječnik već davno kazao. Ali ja sam pušač već šest desetljeća i nema smisla prestajati kad mi to nikada nije smetalo. Možda me zabrana pušenja natjera da smanjim količinu ili prestanem pušiti", priča nam Cici otkrivajući kako svakoga dana u 19 sati sebe počasti jednim viskijem pomiješanim s vodom. Prije spavanja, pak, uzima votku i sok. Gospođa Cici osvaja čvrstim stavovima, životnim optimizmom, predanošću obitelji i stilom. Uspješna karijera, uzbudljivi život, putovanja po svijetu i susreti sa zanimljivim ljudima bogata su arhiva lijepih uspomena. "Puno je ljudi koji me vole i koje ja volim, tako da imam puno razloga za život", ističe Cici poručujući još jednom kako ljudi u zlatnim godinama trebaju znati cijeniti starost.