HALO za POMOĆ>

Kada starija osoba koja živi sama i nema djecu zaključi da više ne može brinuti sama o sebi, treba razmisliti kako barem sačuvati, ako ne i poboljšati kvalitetu svoga dotadašnjeg života. Pri tome treba znati da izbor daljnjeg puta ovisi o visini ukupne imovine kojom raspolaže, a koju želi koristiti za svoje uzdržavanje. Prije nego se odluči za taj korak i prihvati ponudu uzdržavatelja, svejedno od koga, starija osoba mora biti svjesna slijedećeg:

- svojih trenutnih i budućih predvidivih potreba koje mogu nastati do kraja njezinog života, imajući u vidu svoje zdravstveno stanje, dob i navike;

- da uzdržavatelj uzima obvezu uzdržavanja od dana ovjere ugovora do trenutka njezine smrti, s ciljem stjecanja dijela ili ukupne njezine imovine;

- da vrijednost svoje imovine treba utvrditi procjenom nekretnina, vrijednih predmeta, dionica;

- da od barem dvaju odvjetnika treba dobiti pravno mišljenje kakav ugovor treba sklopiti i što u njega „staviti" - da je budući uzdržavatelj ne bi izigrao;

- da nasljednici uzdržavatelja, ako on umre prije uzdržavane osobe, mogu odbiti prihvat ugovorne obveze, zatražiti „prebijanje" obostranih tražbina, o čemu, ako nema sporazuma, odlučuje sud;

- svaki se ugovor može raskinuti sporazumno, ali ako uzdržavatelj to ne prihvatiti, onda se raskid ugovora i naknada pretrpljene štete mogu ostvariti samo sudskim putem (tužba, dokazi i svjedoci);

- raskid ugovora predviđa i zakon za slučaj kada ugovorne strane žive zajedno, a odnosi im se toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv;

- eventualni spor za naknadu štete oštećena strana pokreće sama i snosi trošak do okončanja

Ako starija osoba nije u stanju sama prosuditi o navedenim pojedinostima, potpis i ovjeru ugovora ne vrši bez odvjetnika ili zakonskog zastupnika.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju

Oba tipa ugovora su zakonita i obvezuju „davatelja uzdržavanja" da potrebitu stariju osobu (kao „primatelja uzdržavanja") - uzdržava do njezine smrti. Oba se sklapaju u pisanom obliku i dopuštaju ugovaranje odredbe o zabilježbi tereta na nekretnini.

Međutim, bitna razlika između ta dva tipa ugovora odnosi se na odredbe koje reguliraju vrijeme kada se vrši prijenos imovine s imena uzdržavane osobe na ime uzdržavatelja. Te važne razlike starija osoba mora biti svjesna kako ne bi kasnije bila izigrana.

Povjerenje je podloga svake prijevare!

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklapa se onda kad starija osoba svjesno odluči prenijeti svoju imovinu na svog uzdržavatelja - još za svoga života. U tom slučaju u ugovor se ugrađuje izjava starije osobe kojom dozvoljava uzdržavatelju da odmah po potpisu i ovjeri ugovora - izvrši prijenos ugovorom utvrđene imovine na svoje ime - dakle, prije njezine smrti. I takav ugovor je zakonit, ali starija osoba nema nikakva jamstva da je njezin „uzdržavatelj", nakon što se domogne imovine, neće izigrati i prestati se o njoj brinuti ili se na drugi način riješiti svih obveza prema njoj (npr: smjestiti je u neki dom i njezinom mirovinom plaćati smještaj), a može biti i iz opravdanih razloga spriječen (smrt, bolest). Stoga se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju starijoj osobi ne preporučuje, jer je zapravo nemoralan i nesiguran pravni posao, čak i kada je uzdržavatelj iz obitelji.

Ako se starija osoba ipak odluči za takav ugovor, onda u njega treba obvezno unijeti odredbu čl. 587 navedenog zakona kako bi u zemljišnim knjigama zasnovala u svoju korist teret uzdržavanja na nekretnini koju uzdržavatelj prenese na svoje ime.

Tako se barem donekle osigura da uzdržavatelj nekretninu neće preprodati - bez obveze uzdržavanja. Ovakav ugovor treba ovjeriti javni bilježnik - takozvanom solemnizacijom!

Kako to rade razvijene zemlje?

Ugovori o doživotnom uzdržavanju starijih u razvijenim zemljama sklapaju se i provode pod strogim nadzorom državnih socijalnih službi. Osobe koje pokažu zanimanje za uzdržavanje moraju ispuniti stroge, zakonom propisane uvjete nakon čega socijalna služba s njima sklapa ugovor na probni rok od tri mjeseca. Rok se postupno produžuje samo ako je uzdržavana osoba u svemu zadovoljna, što prati i ocjenjuje socijalni radnik. Naknada za uzdržavanje i prijenos imovine uzdržavane osobe regulirani su propisima o socijalnoj skrbi.